"imate jednu stranu koja govori o nekakvoj agresiji, a imate drugu stranu koja govori o oružanoj secesiji" ...

Pozdrav, danas sam se vozio kroz Sloveniju i odlučio stati kupiti neke namirnice..na kraju se to pretvorilo u tjednu nabavku jer su im cijene top. Puna košara 73€ i to s mesom! To me jako razveselilo. Ne znam jel sam zabrijo al mislim da kod nas nema šanse za ove novce sve ovo kupiti

Očito imamo previše inspektora, pa otkazi mogu početi od onih koji neosnovanim prijavama nabijaju državi troškove odbačenih postupaka.

Naslov + svaka čast narodu Srbije!

Naslušao sam se tijekom godina kako moramo smanjiti količinu otpada, odgovornije trošiti, reciklirati i više se brinuti o okolišu. Naravno da je to bitno, ali dojma sam da se tu zanemaruje jedan puno veći problem.

Zašto se toliko odgovornosti stavlja na potrošača, a istovremeno se potiče poslovni model gdje je često isplativije prodati proizvod koji će se morati zamijeniti za par godina nego da se napravi kvalitetan proizvod koji će trajati desetljećima?

Npr. kod bake radi škrinja iz Juge stara preko 40 godina, a danas mi škrinja crkne za 7-8 godina. Danas se štedi na materijalima (nije samo i u industriji, već i u građevini), popravak je pak neisplativ ili gotovo nemoguć, a najlakše je kupiti novi uređaj nego da se proba popraviti.

Naravno da nije svaki današnji proizvod loš niti da je svaki stari bio kvalitetan, nego je problem u tome što sustav nagrađuje. Ako proizvođač nanjuši da može zaraditi tako da kupac mora svakih nekoliko godina kupiti novu škrinju (primjera radi), gdje je onda motivacija da napravi nešto što će kupcu trajati pola života?

Jasno je da firme moraju zarađivati, ali ne mora uvijek dolaziti od stalne zamjene proizvoda, već može dolaziti od kvalitetnije izrade, mogućnosti popravaka, rezervnih dijelova i servisa.

I zato je meni apsurdno da se od pojedinca očekuje da razvrstava otpad i pazi na svaku vrećicu, slamku, nerazdvojivi čep na boci (!!), a nedovoljno se govori o tome koliko bi se otpada moglo spriječiti već u fazi dizajna proizvoda. Ili je ekologija i održiva proizvodnja samo zabavan i trendi termin za hvaliti se? Jer realno, ako nešto traje pet puta dulje, onda postoji i manja potreba za njegovom zamjenom, a samim time i za proizvodnjom (i materijalima), transportom, CO2 i ostalim glupostima koje nam se nameću?

Zanima me zašto se toliko naglašava što trebamo mi kao potrošači napraviti sa smećem, a manje se govori o tome zašto se uopće proizvodi toliko stvari koje tako brzo postaju smeće?

Zanima me kako vi gledate na to...jel problem u načinu na koji je tržište postavljeno, u potrošačkim navikama nas kupaca ili u kombinaciji? I je li bi rađe platili više za proizvod za koji znate da će trajati desetljećima, ako ga možete održavati i popravljati?

Mislio sam da će mi serija biti naporna zbog voditelja, no zapravo je vrlo zanimljiva. Nije tipični putopis, otkriva manje poznata mjesta, a sviđa mi se i naglasak na vizualnost, stil i boje.

Jedina mi je zamjerka furanje na luksuz jer nije Šekoranja baš zvijezda u rangu Tuccija ili Longorije.

Ima li ovdje povjesničara i ekipe koja se time bave? Što se po vama zanimljivoga može pronaći u beogradskim arhivama? Srbija ima pravila za vojne arhive rok dostupnosti iza 50 godina, a za civilne 30 godina. Medutim; postoji caka da po njihovim zakonu se ta dostupnost moze produzati neograniceno. Takoder, koliko sam razumio, sva arhivska dokumentacija nastala radom SDS(tzv UDBA), KOS se nalazi u arhivama njihovih tajnih tajnih službi, dok se dokumentacija SID-a nalazi u arhivi MVP Srbije. Ti dokumenti uopce nisu javno dostupni cak ni primjerice iz 1950 iako je proslo 50 godina. Odnosno moguce ih je dobiti uz specijalno odobrenje srbijanskog ministra obrane ili vanjskih poslova, jeli itko od povjesničara iz Hrvatske to uspio? Ima li tu zanimljivih stvari o našim ljudima? Ili o nekim događajima iz prošlosti, naprimjer Pan adria incident, incidenti sa NLO-ima i slično. Postoje li u arhivama SSNO mape hrvatskih vojnih baza iz vremena Jugoslavije? Postoje li dokumenti o djelovanju Jugoslavije na vanjskopolitičkome planu?

Je li moguće da u A1 TV aplikaciji na Android TV oni meni puštaju A1 oglase kad pokušam gledati TV, kao na Youtubeu?

Rade li drugi operateri isto? Pokušat ću sad povući sve privole, onda pisani prigovor.

Ljudi moji šta nam rade.

Možete li trčati 5 km po neravnom, nepredvidivom terenu? A 10? A 24? Možete li to sve odraditi u dva dana? Još kimate glavom gore-dole? Svaka čast!

Možete li svaku od tih dionica proći i ako ima raznih prepreka koje će testirati svaki dio vašeg tijela i uma? Možete? Svaka čast. Spremni ste kao Viking.

A možete li to sve napraviti zatvorenih očiju? Da. Pitali smo što smo pitali. Možete li prijeći ukupno 39 km s preprekama po krškom terenu, zatvorenih očiju?

Ukratko, u zadnjih deset godina plaće su se udvostručile, kvadrat novogradnje isto tako, dok su cijene stanova i kuća u Zagrebu općenito skočile više od 2,5 puta.

Kad u jednadžbu ubacimo rast plaća, tržište u cjelini je danas oko 30 % skuplje nego 2015.

Novogradnja je pritom ostala na otprilike istom omjeru, i dalje oko dvije prosječne plaće po realiziranom kvadratu. S tim da je novogradnja i 2015. bila skupa, pa to što je omjer ostao isti nipošto ne znači da je danas jeftina.

Gledajući priuštivost, prva polovica 2026. je za cjelokupno tržište najgora još od 2008. godine.

Ako gledamo samo novogradnju, u proteklih 15 godina jedino je 2022. trebalo izdvojiti više plaća za kvadrat nego danas.

Cijelu analizu, s detaljnim izvorom uz svaku brojku sam objavio na Kvadratku:
https://www.kvadratko.hr/hr/uvidi/trziste/cijene-novogradnje-i-place-u-zagrebu-kroz-25-godina

Podatke sam izvukao iz Statističkih ljetopisa Grada Zagreba, godišnjaka koji izlaze još od 1931.

Ako uočite neku grešku ili vam nešto ne štima, javite u komentarima pa popravimo ili pošteno prodiskutiramo.

Dajte neke zanimljive dogodovštine koje su vam se desile na ovom mjestu. Da li ce vam faliti ovo mjesto?

Potaknut natpisima o cijenama renoviranja kupaonice, evo da vam orijentacijski dam svježe podatke. Kupaonica 2 x 2,6 m, cca 5,2 m kvadratna. Renovirali smo sve, nove pločice, cijevi za vodu, cijevi kanalizacije, nova tuš kada, staklena stijena, nova školjka i kotlić, kupaonski ormarić, mješalice za vodu i sitni nosači i police, 6 kvadrata 40 x 40 cm podnih i 23 kvadrata zidnih 30 x 65 cm pločica, masa za fugiranje i ljepilo. Skidanje starih slojeva boje sa stropa, gletanje i ponovo bojanje. Cijene: -sav materijal za kupaonicu -1985 eura. Struja: novi kablovi, 2 utičnice, novi kupaonski prekidač, LED plafonjere 24 W, -89 eura. Cijevi: ppr cijevi za vodu, 2 glavna ventila, 4 kutna ventila i cijevi za kanalizaciju - 209 e. Gotova žbuka u vrećama 6 x 25 kg, 34 e. Grubi radovi -skidanje starih zidnih i podnih pločica odradili sami kao i gletanje. Dve kantice gotove glet mase 2 x 3 kg =9 e i 3 l boje 17 e. Cijene majstora: -vodoinstalater, 2 čovjeka za 1 cijeli dan i 2-3 sata drugi dan su odradili sve ugrubo i 1 dan za montažu školjke, umivaonika, tuš kabine, staklene stijene i mješalica- 820 e. Keramičar: - 2 djelatnika, poravnli podlogu poslje vodoinstalatera, poravnali i zidove kao pripremu za pločice, ljepili pločice 2 dana, poslje 2 dana isfugirali (3-4 sata) -800 e. Struju sam odradio sam jer mi je to struka. Ukupan trošak: cca 4 000 eura.

Neugodno iskustvo sa Zagrebačkom bankom i njihovim Superior paketom. Tijekom gotovo mjesec i pol blokade računa nisam mogao koristiti račun ni pripadajuće platne usluge, ali Banka je unatoč tome naplatila dvije mjesečne naknade u razdoblju od dva mjeseca. Nakon zahtjeva za otpisom naknade dobio sam odbijenicu, uz obrazloženje da su ostale pogodnosti paketa bile dostupne. Dodatno zabrinjava što Banka tvrdi da se naknada obračunava za prethodno razdoblje, iako je prilikom ugovaranja izričito navela datum prve naplate koji upućuje na naplatu unaprijed. Razočaravajući odnos prema klijentu, manjak fleksibilnosti i izostanak razumijevanja za konkretne okolnosti.

Ovakav pristup svakako ne ulijeva povjerenje niti potiče na daljnje korištenje usluga Banke.